Damir Karakaš – književna večer prigodom Dana grada Pakraca
ožu.05

Damir Karakaš – književna večer prigodom Dana grada Pakraca

Ovaj tjedan u našoj je knjižnici posebno užurban – u sklopu obilježavanja Dana grada Pakraca naš se program nakon  gostovanja Josipe Pavičić (utorak, 6.3., 18 h – gradska vijećnica u kompleksu Janković), nastavlja gostovanjem trenutno vrlo popularnog i aktualnog hrvatskog književnika- Damira Karakaša. Po njegovu romanu “Sjećanje šume” nedavno je u Gavelli postavljena istoimena predstava, u režiji Tamare Damjanović. DAMIR KARAKAŠ Rođen 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao Agronomiju, Pravo, Novinarstvo, a nekoliko godina radio je i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista,u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i Francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinajdžer objavljuje karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko uglednih nagrada za karikaturu. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi (1999.), roman Kombetari (2000.), zbirku priča Kino Lika (2001.), roman Kako sam ušao u Europu (2004.) zbirku priča Eskimi (2007.), roman Sjajno mjesto za nesreću (2009), zbirku priča Pukovnik Beethoven ( 2012)., te roman Blue Moon (2014). Po knjizi Kino Lika redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Dramu Skoro nikad ne zaključavamo u sklopu predstave Zagrebački pentagram, na scenu ZKM-a postavio redatelj Paolo Magelli (2009). Po romanu Sjajno mjesto za nesreću, u režiji Dalibora Matanića, na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, postavljena je i istoimena drama ( 2010). Dramu Snajper na scenu ZKM-a postavila redateljica Franka Perković (2013.), a u Abidjanu, u Obali Bjelokosti redatelj Ivica Buljan (2013.) Početkom 2018. u Gavelli je praizvedena predstava “Sjećanje šume”, po istoimenu Karakaševu romanu. Živi u Zagrebu. “Sjećanje šume”, kako je zapisano uz ovaj roman, “mala je velika knjiga”, “snažna, ogoljena, surova proza u kojoj jezik titra na granici pojavnoga”, priča o odrastanju u već prepoznatljivo Karakaševoj Lici, kraju gdje se emocije teško pokazuju i gdje nije lako biti drugačiji. Junak “Sjećanja šume” senzibilni je dječak / mladić sa srčanom manom, a epizode kroz koje prolazi opore su, duhovite, živopisne minijature izuzetne topline i autentičnosti. Veterinari, vračare, sitni kriminalci, mrki djedovi i brižne majke, otac kao personifikacija neupitnog patrijarhata, i životinje, posvuda, slikoviti bestijarij u oku pripovjedača ništa manje sugestivan od svijeta ljudi, izranjaju iz nigdine koja osjeća dah mora, ali sol joj stiže tek u kosi najslobodnijih. Roman “Sjećanje šume” dobitnik je Nagrade “Kočićevo pero” te prve Nagrade Fric, koju za najbolju neprevedenu prozu protekle godine dodjeljuje tjednik Express. Vidimo se...

Pročitaj više
Radne subote – ožujak 2018.
ožu.05

Radne subote – ožujak 2018.

Dragi korisnici, radne subote u ožujku 2018. su 3. ožujak  i 10. ožujak. Radno vrijeme subotom je od 7,30 do 12,30. Dođite i obogatite svoj vikend dobrim knjigama i filmovima ili u subotnjoj šetnji dođite s najmlađima do knjižnice i provedite ugodno i zabavno vrijeme!

Pročitaj više
Tereza Boučkova: Godina pijetla
velj.21

Tereza Boučkova: Godina pijetla

Godina pijetla Tereze Boučkove je onako jedan fini BožeMeSačuvaj roman (po mojoj osobnoj definiciji BMS-a, ne po svačijoj, molim lijepo) koji me koliko udavio, toliko i natjerao da se malo prerazmislim. Ne samo o romanu već i o nekim životnim činjenicama, onim činjenicama o kojima ni ne razmišljaš dok ne dođeš u tamo neke ženske godine do kojih ili si imao sreće pa došao okružen razumnim svijetom, ili kroz koje se i dalje manje-više sam probijaš kako znaš i umiješ. Lijepo spetljam. uglavnom, naša tereza nije baš imala sreće u životu, usudila bih se reći. Pametna, talentirana djevojka, kćerka poznatog književnika i intelektualca, jako mlada se priključila grupici koja je potpisala famoznu Povelju (nešto poput Hrvatskog proljeća, ali u češkoj, jel te) i iz tog razloga je sve čemu se od tada mogla posvetiti bilo povremeni poslovi čistačice, poštarice i slično. Studij za koji je imala kapacitete i želju je mogla zaboraviti. No kako to biva, došlo je do promjene vlasti, i ona se posvetila književnom radu te je doživjela stanoviti uspjeh. U drugom braku u kojem se nalazi dok čitamo autobiografski roman Godina pijetla je pronašla određeno razumijevanje, no čini mi se kako nije pronašla i određenu toplinu, naklonost i ljubav. Iz njenog iskrenog ispovjednog tona, rekla bih da toga dobija u mrvičastim količinama. Čini mi se da njen muž više pažnje posvećuje svom biciklu nego vlastitoj ženi što s jedne strane može predstavljati njegov bijeg od situacije kod kuće, ali brate mili – da je moj, odavno bih u zatvoru završila zbog nanošenja težih tjelesnih ozljeda. Naime, Tereza i suprug su nakon neuspješnih pokušaja donošenja vlastite djece na svijet odlučili napraviti plemeniti čin i posvojiti ne jedno nego u vrlo kratkom razmaku dva djeteta romske pripadnosti. Poslije toga su (naravno) uspjeli dobiti i svoje dijete. U Godini pijetla (Terezinom horoskopskom znaku) dolazi do kulminacije njihovih roditeljskih i odgojnih vještina s kojima se temeljito upoznajemo i koje posve slavno sve padaju u vodu. Stvari moraju držati pod ključem jer postoji šansa da će ih mlađi posvojeni sin drpiti i preprodati kako bi došao do cigareta, alkohola, trave, čegagod, stariji posvojeni sin se već sasvim gotovo otuđio i živi na ulici, a jedini koji je “normalan” je najmlađi, njihov biološki. U isto vrijeme, Terezu pere spisateljska kriza, egzistencijalna kriza, ljubavna kriza, ma kriza gdje god da se okreneš. Inače nemam običaj prepričavati sadržaj u više od par rečenica kad iznosim svoj dojam o nekom djelu. Ovdje mi se to čini neophodnim jer iako sam pomalo muku mučila dok sam čitala ovaj roman, (više na relaciji – oh, kako bih ja tu likušu dobro prodrmala i poslala poštenom psihologu) ipak...

Pročitaj više
Mihaela Gašpar : O čajnicima i ženama
velj.14

Mihaela Gašpar : O čajnicima i ženama

Jednom prilikom je vlak kojim sam putovala zapeo iz putnicima neutvrđenih razloga te smo čekali standardno dugo na ponovni pokret. Pogled mi je zastao na pomalo neuobičajenom prizoru u dvorištu jedne kuće. Krupni muškarac starije dobi je sa štapom i kantom pokraj sebe stajao, a žena u odjeći tamnih boja s maramom na glavi i crnim naočalama na očima se jednom rukom držala za njegov štap, a drugom se pipkajući spuštala prema tlu te mu nešto dohvaćala. I tako korak lijevo, koračić desno, on bi spustio štap, a ona bi se s tim štapom kao osloncem spuštala rukom pipkajući po štapu i po travi. Stajali su u sjeni oraha. On se očito nije mogao sagnuti, a ona očito nije dobro vidjela. No, orasi su se morali sakupiti iz ovog ili onog razloga. Nešto tužno je bilo u toj sceni, nešto što se zalijepilo za mene i što nosim sa sobom svaki put kad je dan pomalo sumoran i tuljigav kao, na primjer, danas. Tužan i ljepljiv je i tekst romana „O čajnicima i ženama“ Mihaele Gašpar. Kao što je Literarna forenzičarka primijetila – naslov romana bi se mogao komotno pročitati i posvetiti „očajnicima i ženama“. Zgusnuto, ljepljivo, neprohodno tkivo, tkivo blatne teksture koja te tjera da se osjećaš kao utopljenik oko kojeg se sve više i više spušta tama, a pritisak blatne mase ti ne dozvoljava disati. A opet, ima nešto u njemu što te tjera da ga čitaš i da o njemu razmišljaš. Nešto gotovo „svečarski“. Poput subote u robnim centrima. Ili nedjeljnog ručka u tamo nekim tradicionalnim građanskim obiteljima kada se na stol iznosi najbolji porculanski servis i servira ona standardna priča „od pača do kolača“. Tu tradicionalnu građansku priču, skrivenu od pogleda iza četiri zida i navučenim zastorima, četiri pripovjedača (tri žene i jedan muškarac) svojim pričama dekonstruiraju ako ne i razaraju, objelodanjuju do najsitnijih „grijehova“, najviše svojih. U doba reality showova i sapunica raznih vrsta, lijepe literature upakovane u još ljepše naslovnice, O čajnicima i ženama je roman koji čitatelja privuče k sebi neuglednom, na prvi pogled skromnom opremom naslovnice, a zatim povuče bogatim i nijansiranim stilom pripovijedanja. Nije blještav na prvu loptu, ne privlači pogled, ali drži pažnju onima koji vole zaroniti ispod površine. I virnuti iza zaključanih vrata i navučenih zavjesa. Napisala: Mirsada...

Pročitaj više
Novo na Odjelu za odrasle – veljača 2018.
velj.06
Pročitaj više
Novo – DVD naslovi – lipanj
lip.30

Novo – DVD naslovi – lipanj

1.  KAUBOJI (Tomislav Mršić) 2. SIGURNA LUKA (Lasse Hallstrom) 3. LOVAC NA JELENE (Michael Cimino) 4. KHUMBA (Anthony Silverston) 5. OLIVER TWIST (Roman Polanski) 6. TRAŽEĆI LJUBAV ZA KRAJ SVIJETA (Lorene Scafaria) 7. PET LEGENDI (Peter Ramsey) 8. HOBIT : SMAUGOVA PUSTOŠ (Peter Jackson) 9. U ZEMLJI KRVI I MEDA (Angelina Jolie) 10. ČAROBNJAKOV ŠEŠIR (Milan Blažeković) 11. OBLAČNO S ĆUFTAMA 2 (Cody Cameron) 12. ONE DIRECTION : THIS IS US (Morgan Spurlock) 13. GRAVITACIJA (Alfonso Cuaron) 14. PARKLAND (Peter Landesman) 15. KAPETAN PHILLIPS (Peter...

Pročitaj više

Stranica koristi kolačiće („cookie“) kako bi vam pružila bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda ove stranice slažete se sa UVJETIMA KORIŠTENJA

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close