Kreativna radionica – glagoljica na zastavicama
stu.05

Kreativna radionica – glagoljica na zastavicama

U utorak, 6.11., s početkom u 17 h starta prva od dvije kreativne radionice u sklopu ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige. Uz pomoć voditeljice radionice, Božidarke De Zan aplicirat ćemo glagoljička slova na platnene zastavice izrađene u Suveniru Arbor u Siraču.   Dobrodošli su mali i veliki – vidimo se...

Pročitaj više
Vrijeme badema – predstavljanje putopisa Maje Klarić
stu.05

Vrijeme badema – predstavljanje putopisa Maje Klarić

Svake godine na hodočašće Camino de Santiago u Španjolsku, poznatom još kao ‘Put sv. Jakova’ odlaze tisuće ljudi iz cijeloga svijeta. Kao hodočašće, Camino ima tisućljetnu tradiciju – naime, prema legendi, nakon smrti sv. Jakova učenici su njegovo tijelo poslali brodom iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku. Nedaleko od španjolske obale podignula se velika oluja i ocean je progutao brod prije nego što je dospio do cilja. Međutim, nakon nekog vremena tijelo sv. Jakova isplivalo je na obalu, neoštećeno i prekriveno školjkama. Danas se smatra da je zakopano na mjestu na kojem se nalazi grad Santiago de Compostela, točnije na mjestu današnje katedrale u povijesnom središtu toga grada. Maja Klarić donosi nam malo drugačiju perspektivu i doživljaj tog hodočašća – onu putopjesničku. Pitate se o čemu je riječ? Nakon tri zbirke putopisne poezije „Život u ruksaku“, „Quinta Pitanga“ i „Nedovršeno stvaranje“, Maja Klarić po prvi put objavljuje dužu prozu, a ova zanimljiva knjiga obogaćena je i fotografijama koje je na putu snimila njezina sestra Dijana Klarić. Putopis „Vrijeme badema“ donosi jedan sasvim nov pogled na to poznato hodočašće. Kako i sama u knjizi kaže, nije to vodič za Camino u kojem ćete pronaći popise prenoćišta ili kilometražu između dvije etape na putu, no čitajući knjigu moći ćete doživjeti nešto još važnije – osjetiti što znači hodati i po 30 kilometara dnevno, boriti se za žuljevima, ali i iskusiti osjećaj zajedništva, smirenosti i transformacije. Camino de Santiago službeno započinje u francuskim Pirenejima, a završava u gradu Santiago de Compostela, odnosno u mjestu Finisterra na Atlantskom oceanu. Dug je oko 900 kilometara koji se prelaze pješice, biciklom ili na konju. U 35 dana Maja je prehodala 880 kilometara od mjesta Saint Jean Pied du Port u Francuskoj do Finisterre. „Otkad sam prvi put čula za Camino de Santiago, znala sam da s njim želim odmjeriti snage. Svi koji su mi o njemu pričali, prijatelji i poznanici koji su se odlučili na taj pothvat, shvatili su ga kao prekretnicu, putovanje na koje se odlučuješ u određenom trenutku života, nakon završetka jedne, a prije početka druge važne faze. Camino de Santiago uistinu se takvim i pokazao, u pravom smislu riječi – prekretnicom. Cijelo sam vrijeme u svoju bilježnicu marljivo upisivala dojmove i razmišljanja. Te su rečenice postale okosnica onog što sam poslije nazvala „Vrijeme badema“, poetskog putopisa s putovanja koje se drukčije ne bi ni moglo opisati“ istaknula je Klarić u najavi predavanja. Urednik knjige je Edo Popović, a poezija iz putopisa čini dio dokumentarnog filma o Caminu „Zapisi s hodočašća na kraj svijeta“ Anđelka Šutala i Vlade Terkeša, dosad prikazanog u nekoliko gradova. Inače, jako smo sretni jer je predavanje dio projekta #Gradmladih #pokrenise...

Pročitaj više
Radna subota – studeni 2018.
lis.31

Radna subota – studeni 2018.

Dragi korisnici, radna subota u studenom 2018. je: 3. studenog . Radno vrijeme subotom je od 7,30 do 12,30. Dođite i obogatite svoj vikend dobrim knjigama i filmovima ili u subotnjoj šetnji dođite s najmlađima do knjižnice i provedite ugodno i zabavno vrijeme!

Pročitaj više
Damir Karakaš – književna večer prigodom Dana grada Pakraca
ožu.05

Damir Karakaš – književna večer prigodom Dana grada Pakraca

Ovaj tjedan u našoj je knjižnici posebno užurban – u sklopu obilježavanja Dana grada Pakraca naš se program nakon  gostovanja Josipe Pavičić (utorak, 6.3., 18 h – gradska vijećnica u kompleksu Janković), nastavlja gostovanjem trenutno vrlo popularnog i aktualnog hrvatskog književnika- Damira Karakaša. Po njegovu romanu “Sjećanje šume” nedavno je u Gavelli postavljena istoimena predstava, u režiji Tamare Damjanović. DAMIR KARAKAŠ Rođen 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao Agronomiju, Pravo, Novinarstvo, a nekoliko godina radio je i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista,u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i Francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinajdžer objavljuje karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko uglednih nagrada za karikaturu. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi (1999.), roman Kombetari (2000.), zbirku priča Kino Lika (2001.), roman Kako sam ušao u Europu (2004.) zbirku priča Eskimi (2007.), roman Sjajno mjesto za nesreću (2009), zbirku priča Pukovnik Beethoven ( 2012)., te roman Blue Moon (2014). Po knjizi Kino Lika redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Dramu Skoro nikad ne zaključavamo u sklopu predstave Zagrebački pentagram, na scenu ZKM-a postavio redatelj Paolo Magelli (2009). Po romanu Sjajno mjesto za nesreću, u režiji Dalibora Matanića, na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, postavljena je i istoimena drama ( 2010). Dramu Snajper na scenu ZKM-a postavila redateljica Franka Perković (2013.), a u Abidjanu, u Obali Bjelokosti redatelj Ivica Buljan (2013.) Početkom 2018. u Gavelli je praizvedena predstava “Sjećanje šume”, po istoimenu Karakaševu romanu. Živi u Zagrebu. “Sjećanje šume”, kako je zapisano uz ovaj roman, “mala je velika knjiga”, “snažna, ogoljena, surova proza u kojoj jezik titra na granici pojavnoga”, priča o odrastanju u već prepoznatljivo Karakaševoj Lici, kraju gdje se emocije teško pokazuju i gdje nije lako biti drugačiji. Junak “Sjećanja šume” senzibilni je dječak / mladić sa srčanom manom, a epizode kroz koje prolazi opore su, duhovite, živopisne minijature izuzetne topline i autentičnosti. Veterinari, vračare, sitni kriminalci, mrki djedovi i brižne majke, otac kao personifikacija neupitnog patrijarhata, i životinje, posvuda, slikoviti bestijarij u oku pripovjedača ništa manje sugestivan od svijeta ljudi, izranjaju iz nigdine koja osjeća dah mora, ali sol joj stiže tek u kosi najslobodnijih. Roman “Sjećanje šume” dobitnik je Nagrade “Kočićevo pero” te prve Nagrade Fric, koju za najbolju neprevedenu prozu protekle godine dodjeljuje tjednik Express. Vidimo se...

Pročitaj više
Radne subote – ožujak 2018.
ožu.05

Radne subote – ožujak 2018.

Dragi korisnici, radne subote u ožujku 2018. su 3. ožujak  i 10. ožujak. Radno vrijeme subotom je od 7,30 do 12,30. Dođite i obogatite svoj vikend dobrim knjigama i filmovima ili u subotnjoj šetnji dođite s najmlađima do knjižnice i provedite ugodno i zabavno vrijeme!

Pročitaj više
Tereza Boučkova: Godina pijetla
velj.21

Tereza Boučkova: Godina pijetla

Godina pijetla Tereze Boučkove je onako jedan fini BožeMeSačuvaj roman (po mojoj osobnoj definiciji BMS-a, ne po svačijoj, molim lijepo) koji me koliko udavio, toliko i natjerao da se malo prerazmislim. Ne samo o romanu već i o nekim životnim činjenicama, onim činjenicama o kojima ni ne razmišljaš dok ne dođeš u tamo neke ženske godine do kojih ili si imao sreće pa došao okružen razumnim svijetom, ili kroz koje se i dalje manje-više sam probijaš kako znaš i umiješ. Lijepo spetljam. uglavnom, naša tereza nije baš imala sreće u životu, usudila bih se reći. Pametna, talentirana djevojka, kćerka poznatog književnika i intelektualca, jako mlada se priključila grupici koja je potpisala famoznu Povelju (nešto poput Hrvatskog proljeća, ali u češkoj, jel te) i iz tog razloga je sve čemu se od tada mogla posvetiti bilo povremeni poslovi čistačice, poštarice i slično. Studij za koji je imala kapacitete i želju je mogla zaboraviti. No kako to biva, došlo je do promjene vlasti, i ona se posvetila književnom radu te je doživjela stanoviti uspjeh. U drugom braku u kojem se nalazi dok čitamo autobiografski roman Godina pijetla je pronašla određeno razumijevanje, no čini mi se kako nije pronašla i određenu toplinu, naklonost i ljubav. Iz njenog iskrenog ispovjednog tona, rekla bih da toga dobija u mrvičastim količinama. Čini mi se da njen muž više pažnje posvećuje svom biciklu nego vlastitoj ženi što s jedne strane može predstavljati njegov bijeg od situacije kod kuće, ali brate mili – da je moj, odavno bih u zatvoru završila zbog nanošenja težih tjelesnih ozljeda. Naime, Tereza i suprug su nakon neuspješnih pokušaja donošenja vlastite djece na svijet odlučili napraviti plemeniti čin i posvojiti ne jedno nego u vrlo kratkom razmaku dva djeteta romske pripadnosti. Poslije toga su (naravno) uspjeli dobiti i svoje dijete. U Godini pijetla (Terezinom horoskopskom znaku) dolazi do kulminacije njihovih roditeljskih i odgojnih vještina s kojima se temeljito upoznajemo i koje posve slavno sve padaju u vodu. Stvari moraju držati pod ključem jer postoji šansa da će ih mlađi posvojeni sin drpiti i preprodati kako bi došao do cigareta, alkohola, trave, čegagod, stariji posvojeni sin se već sasvim gotovo otuđio i živi na ulici, a jedini koji je “normalan” je najmlađi, njihov biološki. U isto vrijeme, Terezu pere spisateljska kriza, egzistencijalna kriza, ljubavna kriza, ma kriza gdje god da se okreneš. Inače nemam običaj prepričavati sadržaj u više od par rečenica kad iznosim svoj dojam o nekom djelu. Ovdje mi se to čini neophodnim jer iako sam pomalo muku mučila dok sam čitala ovaj roman, (više na relaciji – oh, kako bih ja tu likušu dobro prodrmala i poslala poštenom psihologu) ipak...

Pročitaj više

Stranica koristi kolačiće („cookie“) kako bi vam pružila bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda ove stranice slažete se sa UVJETIMA KORIŠTENJA

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close